 Koliko ljudi razumije smisao i srz tog pojma? Jel to covjekovo pravo da izrazi svoje misljenje, kreativnost i zelje, a da ga u istom trenutku ne ogranicavaju okolina i ljudi? Paa, recimo da je to povrsinski opis slobode. Jos se sjecam dana kad smo na satu vjeronauka raspravljali o slobodi. Nas kateheta, inace veoma inteligentan i ucen covjek, definirao je slobodu kratkom ali nejasnom recenicom: "Sloboda je ciniti dobro!". Znaci, cineci upravo to posljedice nece uzrokovat ogranicavanje nase slobode. Ovdje se susrecemo sa 2 nova pojma povezana sa slobodom, a to su "posljedice" i "ogranicavanje slobode". Svako nase djelo zavrsava sa posljedicom koja moze (ali ne mora) ograniciti nasu slobodu. Zvuci prilicno jednostavno, sto u biti i jest. Cesto grebem ispod povrsine pa cu i grebat ispod ovoga. Ako je sloboda ciniti dobro, po toj logici ljudi su zeljom da sacuvaju slobodu prisiljeni raditi dobro, sto je u biti ogranicavanje slobode. Nikad nisam imao moralnih dilema i uvijek sam pokusavao postupiti "dobro" u svakoj situaciji, ali stvari se nekad tako posloze da je cin zla neizbjezan, tj. primoran si ograniciti vlastitu slobodu, birao ti jednu ili drugu stranu. Gdje je sloboda u tome? Mozda se nisam trebao dovesti u takvu situacija da moram birati između zla i zla? Koliko nas ljudi u svakoj situaciji razmislja o posljedicama? Taj broj se okruglo moze zaokruziti na 0. Koliko ljudi ima slobodu raditi ono sta zeli ne morajuci se brinuti o tome da ce mu sloboda kad-tad biti ogranicena? Opet zaokruzujemo na 0. Istina, moje gledanje na slobodu je prilicno surovo i direktno, ali takva je i realnost. Da li mi ljudi znamo sto je sloboda, ili je to pojam koji cemo upoznat nakon ovoga zivota? Ljudi 21. stoljeca su, iako to vecina njih ne shvaca ili ne zeli priznat, robovi materijalnog, ciji je smisao sakupljanje upravo toga. Ja sam takav, ti si takav / takva, svi smo takvi, svi smo robovi. Kod slobode je bitno kako si ju individualac percepcira u glavi. Uzmimo mene za primjer (najgori moguci primjer :P): za mene je sloboda kada imam vremena procitat koju knjigu i popusit koju cigaretu. Kljucna rijec je cigareta... Za mene je popusit tu jednu cigaretu / kutiju / steku sloboda, dok drugi mene gledaju kao roba cigarete, tj. ovisnika. U njihovim ocima ja sam netko kome je sloboda ogranicena na tu materijalnu stvar koja se dimi. Materijalne stvari na ljude utjecu i fizicki i psihicki te iz njih vuku neku određenu satisfakciju. Da li bi se ja sad treba odviknut od cigareta? Ne, zato jer je meni sloboda popusit bas tu jednu cigaretu i opustiti se nakon napornog dana, ali cu jednog dana (kada umrem od raka pluca :P) platiti za tu svoju slobodu. Pametna je izreka : "Sloboda ima svoju cijenu." Svako individualno bice stvara svoju slobodu pa se time ona nemoze definirati. Eto, dosta mozganja za danas. Nastavit cu ovaj post neki drugi dan. Nadam se da shvacate moje stajaliste, zato jer cesto imam problem pretvoriti svoje misli u slova. A sad cu fino zapalit jednu cigaretu i uzivat u slobodi :)
|
